Ispravno mjerenje temperature zraka, 2m visine, u hladu

Temperatura zraka koja se spominje u prognozi je ona koja se mjeri na visini od dva metra u posebnim uvjetima, npr. termometar u hladu i prozračnoj prostoriji.

U nekim slučajevima maksimalne i minimalne temperature prilično odstupaju od temperatura koje su očitane sa standardnog termometra u vrtu, na zidu kuće ili u automobilu. Stoga nastanu začuđene reakcije javnosti.

Kako bi izmjerena temperatura bila usporediva u cijelom svijetu, mora se mjeriti pod istim uvjetima i na isti način. Stoga se izrađuju standardizirane meteorološke kućice koje mjere na visini 2m iznad tla temperaturu zraka, tlak zraka i vlažnost. Njihova uloga je da štiti uređaje od oborine, prljavštine i Sunčevog i drugog izravnog zračenja.

Kućice moraju imati i dobro provjetravanje. Da bi se osigurali navedeni uvjeti termometri se drže u posebnim drvenim kučicama prema međunarodnim standardima, sa rebrastim stranama kroz koje zrak slobodno struji, za što se koriste nekada i aspiratori.

U hladu će svi materijali teže doseći istu temperaturu. To znači da u tim uvjetima temperatura koja se mjeri je neovisna o vrsti termometra. Termometar izložen Suncu registruje toplotu Sunčeve svjetlosti, tj. zagrijavanje koje nam dolazi sa Sunca, a ne realnu vrijednost temperature zraka. Uz to, sam termometar apsorbira toplotu dok je izložen Suncu, te se tako i sam zagrijava.

Sljedeći uvjeti moraju biti ispunjeni prilikom postavljanja met. kućice (nisu svi navedeni):

Kućica se mora redovito održavati – mora biti uvijek čista i bijela (bojenje čim bijela boja oslabi ili se onečisti - obično svake 2 godine). Kada kućica izgubi bijelu boju te postane siva, žućkasta ili se oljušti, njezina se otpornost prema zračenju smanjuje i instrumenti u njoj ne pokazuju vjerodostojne vrijednosti. Najveći izazov je pridržavanje ovih smjernica tijekom razdoblja od nekoliko desetljeća.

Ako se na postaji izmjeri novi temperaturni rekord, sustav se ponovno provjerava kako bi se osiguralo da ispravno funkcionira i da se održavaju lokalni uvjeti okoline. Često se dogodi da se temperaturni rekordi na određenim postajama ponište.

Razlog zašto je maks. temperatura na 2m visine manja od one pri tlu je u tome što Sunce ne zagrijava izravno zrak, već prvo Zemljinu površinu. Sama topla površina tada polako zagrijava zrak iznad sebe.

Asfalt, zidovi i drugi građevinski materijali puno se više zagrijavaju na Suncu i dulje zadržavaju apsorbiranu toplotu od zelenih površina, stoga je i zrak u njihovoj blizini topliji. Postaja mora biti dalja od zgrada i umjetnih površina, kako bi se izbjegavao efekt toplinskog otoka.

Ovisno o lokaciji, Sunce je u ljetnim mjesecima na najvišoj točki iznad nas između 13:00 i 13:45. No, ovo nije razdoblje najviših dnevnih temperatura. Njihove maksimalne vrijednosti slijede tek poslijepodne. Tijekom popodneva Sunce sja najvećim intenzitetom.

U međuvremenu se zrak i zemljina površina sve više zagrijavaju. Zrak se zagrijava od tla. Tlo, pak, s određenim zakašnjenjem otpušta apsorbiranu toplinu zraku i dodatno ga zagrijava. To znači da temperatura doseže svoj vrhunac tek nekoliko sati nakon zenita.