Oblaci iz kojih nema oborina, sastoje se od kristala leda, bijele boje, pri zalasku Sunca i crvene. Više o tome kako nastaju, jesu li vjesnici lijepog vremena? Cirrus se sastoji isključivo od finih kristala leda, možemo ih zvati ledenim oblacima. Gledano ispod izgleda na uske pruge, krajevi podsjećaju na vrhove skija ili na zareze. Gledan odozgo veoma je sjajan. Gusti Cirrus poprima mliječni izgled.

Pripadaju visokim oblacima, na visinama iznad 6km, visina na kojoj lete avioni. Zbog male vertikalne debljine ne pokazuju sjene, pa se i dalje vidi nebesko plavetnilo. Pri zalasku Sunca mogu poprimiti narančaste i crvene boje.

Ovisno o godišnjem dobu nastaju na ispod -40°C. Nastaju dizanjem suhog zraka, čineći da se mala količina vodene pare izravno kristalizira u sitne ledene iglice, pa se agregatno stanje mijenja izravno iz plinovitog u kruto - sublimacija. Mogu nastati i od tragova zrakoplova.

Mogu nastati i iz drugih rodova oblaka npr. grmljavinskih Kumulonimbusa, koji se rasipaju i ostavljaju ostatke njihovih vrhova – nakovanja. Njih zatim „guraju“ jaki visinski vjetrovi (mlazne struje) koji ih „šire“ po nebu poput perja, stoga imaju i naziv pernati oblaci.

Kukasti Cirrusi označavaju dolazak frontalnog poremećaja, pa se često naznačuju kao vjesnici lošeg vremena (vrijeme se mijenja za 24 do 48 sati).

Međutim, to nije pravilo, oni se mogu pojaviti pri visokom tlaku zraka, tako ostaju satima na nebu bez značajne kondenzacije – Cirrusi lijepog vremena.