U nedjeljno jutro, prostrani pokrivač oblaka nadvio se nad zapadnim i središnjim dijelom Sredozemlja. Gledano s tla, nebo djeluje jednolično, sivo i bez posebnih obilježja. No iz satelitske perspektive, uvježbano oko brzo prepoznaje da se u toj naizgled običnoj naoblaci kriju velike količine saharske prašine, koju su zračne struje prenijele s pustinjskog područja.

Posebno upada u oči naborana, “rebrasta” tekstura na gornjoj površini oblaka – to je vrlo tipična pojava kada je prisutna saharska prašina i najčešće se formira tokom noći, kada su atmosferski slojevi mirniji, a čestice prašine jasnije oblikuju strukturu oblaka.

Na meteorološkom radaru, upravo je jutro – neposredno nakon izlaska sunca – najbolje vrijeme za uočavanje ovih oblaka sa saharskom prašinom. Kako dan odmiče i atmosfera se zagrijava te postaje dinamičnija, ta karakteristična struktura se postupno gubi i najčešće potpuno nestaje.