Nekim danima nema oblaka na nebu, vlada vedrina i obilje Sunca. Što je uzrok da dođemo iz tmurnih i kišovitih do vedrih dana – prvo saznajmo kako oblaci nastaju!

Iako stvaranje oblaka i padalina može biti prilično složeno u svim detaljima, možemo pojednostaviti proces. Potrebni su nam vlaga, prašina i vertikalno kretanje zraka koje će uz povoljnu temperaturnu raspodjelu u troposferi, posebno u nižim slojevima, omogućiti stvaranje oblaka i padaline.

Kako sunce zagrijava vodu, ona se pretvara u nevidljivi plin koji se naziva vodena para, što se naziva isparavanje. Što se više dižete na nebu, temperatura je niža, pa se vodena para hladi kako se diže. Na kraju postaje dovoljno hladno da se ponovno pretvori u vodu i formira se oblak koji možemo vidjeti na nebu.

Zrak može biti vrlo hladan ili vruć i može biti vrlo vlažan ili vrlo suh i bilo kakva kombinacija toga i oblaka se možda neće formirati. Sustavi tlaka kao što su suptropski visoki ili polarni visoki tlak mogu uzrokovati tonjenje zraka u cijeloj troposferi. Vedar dan, bez oblaka, dobar je pokazatelj da je zrak suh na svim razinama i da u cijeloj troposferi postoji tonjenje.

Zrak bi polako tonuo, umjesto da se diže i hladi. Kako zrak tone u niži dio atmosfere, tlak raste, on se komprimira i zagrijava, tako da ne dolazi do kondenzacije. Jednostavno rečeno, ne postoje mehanizmi za stvaranje oblaka pod ovim uvjetima tlaka. Zbog toga područja visokog tlaka (anticiklone) donose vedro nebo.

Budući da područja visokog tlaka sprječavaju stvaranje oblaka, to može uzrokovati vruće lijepo vrijeme ljeti kada su temperature tople i sunčani dani dugi, ili hladno vrijeme zimi, kada nedostatak oblaka znači da toplina može pobjeći iz zemljinu površinu i natrag u svemir.

Nisu dovoljne velike količine niti velike čestice niti sva prašina. Bez "prljavog zraka" vjerojatno uopće ne bi bilo oblaka ili bi postojali samo ledeni oblaci na velikim visinama. Čak i "najčišći" zrak na Zemlji sadrži oko 1000 čestica prašine po kubnom metru zraka.

Prašina je potrebna za kondenzacijske jezgre, mjesta na kojima se vodena para može kondenzirati ili taložiti kao tekućina ili krutina. Određene vrste i oblici čestica prašine i soli, kao što su morske soli i glina, čine najbolje kondenzacijske jezgre.